Prijava

Ljubićeva pećina

Ljubićeva pećina nalazi se 1,3 kilometara sjeverno od centra Marčane.

Pogledajte VIDEO.

Špiljom se virtualno prošetajte OVDJE.

Više o izložbi pronalazaka možete saznati OVDJE.

Lokacija spilje: Google Maps koordinate

 

Ljubićeva pećina sklop je više pećinskih prostorija i jama koje su međusobno povezane kanalima što je tipično i karakteristično za špiljske objekte krškog područja. Otvor pećine je nepravilna polukružna oblika te visok oko 20 i širok približno 15 metara. Njime se pristupa u najveću, središnju dvoranu pećine koja je nepravilna izdužena oblika. Velik je dio sedimenta iz ove dvorane erodirao.

Ostale prostorije i jame su izravno povezane s njom. Tako se istočno nalazi prostor kojem se može prići iz dva smjera. Prvi, prilično jednostavan pravac koji vodi izravno u ovu prostoriju nalazi se gotovo na samom početku najveće dvorane dok je drugi pravac strmo i vijugavo poput nekakva uska grla povezuje sa središnjim dijelom najveće dvorane otkrivajući time kako ovaj pećinski objekt krije mnoštvo nepoznatih prolaza. Čitav je prostor ove prostorije gotovo do stropa ispunjen sedimentom, a na samoj su površini vidljivi ostaci keramike, kostiju i kremena čime je ova, iako površinom najmanja prostorija, arheološki najzanimljivija.

Zbog svog iznimno povoljnog geografskog položaja na razmeđi putova, istarski je poluotok tijekom prapovijesnih i povijesnih vremena bio poveznica između istoka i zapada, sjevera i juga.
Ljubićeva pećina nalazi se u južnoj Istri nedaleko Marčane te svega 15-ak kilometara istočno od Pule. Smještena je u velikoj vrtači čiji južni dio prelazi u špilju koja je u krajoliku gotovo neprimjetna. Riječ je o krškom okolišu u kojem se nalazi mnoštvo pećinskih i jamskih objekata, a u neposrednoj blizini smješten je i jedan od najznačajnijih epigravetijenskih lokaliteta na sjevernom Jadranu, Šandalja.

Na južnom dijelu istarskog poluotoka, u vapnencima kredne starosti razvila se Ljubićeva pećina. .ao i brojni drugi, i ovaj je krški fenomen nastao djelovanjem vode, koja obogaćena ugljikovim dioksidom lako otapa, mineral kalcit - glavni sastojak vapnenaca.
Na području na kojem se razvila pećina tektonskim se pomicanjima ukrižalo nekoliko jačih pukotina kojima je voda protjecala na svom putu u podzemlje. Tamo se okršavanjem razvijala kaverna, a na površini je voda formirala ljevkasto udubljenje - ponikvu. Naposlijetku, kada se stijenski paket dovoljno stanjio, došlo je do urušavanja ponikve u špiljski prostor čime je otvorena Ljubićeva pećina.
Dok s jedne strane otapa i razara stijenu, dolaskom u podzemnu šupljinu, voda taloži nove sedimente. To je uglavnom materijal zaostao nakon otapanja stijena koji se akumulira u naslagama pijeska, šljunka i gline. 8 podzemlju iz vode ponovno kristalizira kalcit i gradi poznate sedimentne oblike - sige koje krase i unutrašnjost Ljubićeve pećine.

Arheološka istraživanja

U literaturi se Ljubićeva pećina prvi put spominje 1226. godine u popisu pećina Bertarellija i Boegana pod brojem 1483. Više su je puta posjećivli arheolozi i speleolozi, a naročito valja spomenuti posjet u proljeće 1991. godine kad je s površine pećine prikupljena određena količina keramike, kostiju i kremena.
Na temelju toga je zaključeno da su u pećini obitavali ljudi već u eneolitiku te da je život ondje trajao i tijekom brončanoga doba. Nakon toga, pećinu su u više navrata posjećivali speleolozi koji su u jami prikupili nove nalaze. Zahvaljujući zainteresiranosti i financijskoj potpori Kneževine Monako, odnosno Musée d' Anthropologie préhistoriquede Monaco, u suradnji s Hrvatskim restauratorskim zavodom, prva su sustavna istraživanja provedena tijekom ljeta 2008. godine te je upravo ovim međunarodnim projektom arheoloških istraživanja u trajanju od četiri godine omogućeno sustavno istraživanje toga pećinskoga lokaliteta u Istri.
Ukupno su istražene četiri sonde, dvije unutar jame 6, te po jedna u najvećoj dvorani i prostoriji 2. Najviše arheoloških podataka pružila je sonda B u prostoriji 2 čija je istražena površina na kraju iznosila 10m2. Iskopavanje je vršeno sitnim arheološkim alatom, a nad čitavim  
sedimentom provedeno je tzv. vodeno sijanje i flotacija iz toga razloga što je sediment u pećini izuzetno vlažan i mokar te nije bilo moguće zamijetiti sve nalaze na licu mjesta.
Tim metodama dobiveni su vrijedni podaci povezani s prehranom i načinom života, a nad nalazima je provedena stručna i znanstvena analiza.

Obrada kamena

Tehnološki gledano, čovječanstvo je prošlo ili još uvijek prolazi kroz tri velika razdoblja doba kremena, doba metala i doba nafte. Razdoblje paleolitika obilježava brojčana prevlast kremenih artefakata nad špiljskim crtežima i predmetima izrađenima od kosti koji se javljaju u znatno manjem broju. Ove dvije činjenice objašnjavaju zašto kamene alatke predstavljaju središnje područje proučavanja unutar prapovijesne arheologije. Kamene alatke, nadalje, omogućuju povezivanje izvanrednih nalaza poput špiljskih svetišta ili grobnica s uobičajenim nalazištima vezanima uz domaćinstvo.

Epigravetijenski slojevi

Dva istražena epigravetijenska sloja predstavljaju najstarije pronađene nalaze Ljubićeve pećine. Stariji je datiran u vrijeme oko 13000 godina prije sadašnjosti, a mlađi je star oko 11000 godina.
Ovi slojevi pripadaju kraju gornjega paleolitika, odnosno dobu prije no što ljudske zajednice, koje dotad redovito mijenjaju boravište, postaju sjedilačkim prije otprilike 10000 godina.
Sirovine ukazuju na poveznice sa sjevernom Italijom, kao i tipovi litičkih artefakata slični onima pronađenima na talijanskim epigravetijenskim nalazištima.
Između ostaloga, pronađena su mikrogrebala i gravete za strelice, polukružnoga oblika ili u formi pločica s hrptom.

Neolitik

Mlađe kameno doba ili neolitik 7. do 3. tisućljeće pr. Kr. predstavlja jedno od najbogatije dokumentiranih razdoblja Ljubićeve pećine. Iako se tijekom mlađega kamenoga doba život počeo odvijati na otvorenom, ljudi su u tom razdoblju intenzivno za život koristili i pećine.
Najčešći nalazi iz ovog razdoblja su različiti oblici keramike, kremene i koštane alatke te životinjske kosti. Dio keramike je kvalitetno i lijepo ukrašen raznim motivima i ukrasima tipičnim za sve kulturne pojave, od ranoga (impresso-kultura), preko srednjega (danilska kultura) do kasnoga neolitika (hvarska kultura).
Sjedilački način života i preradu žitarica najbolje dokumetira pronalazak žrvnja s tučkom koji ukazuje na to kako su se okolna polja koristila i u razdoblju neolitika za uzgoj žitarica koje su bile jedan od glavnih izvora prehrane neolitičkoga stanovnika Ljubićeve pećine.

Brončano doba

Brončano doba (2. tisućljeće pr. Kr.) Ljubićeva pećina predstavlja najmlađi horizont tijekom kojeg su ljudi obitavali unutar ovoga špiljskoga objekta.
Većina arheoloških ostataka prikupljena je na površini budući da je sediment erodirao prema jami (prostorija 6), a jedini nalazi in situ pronađeni su ispod sige u sondi B (prostorija 2). Iako je za brončano doba Istre svojstven život na uzvisinama (gradinama), ljudi su u tom razdoblju koristili i pećine.
Najčešći nalazi iz ovoga razdoblja različiti su oblici keramike lokalne proizvodnje poput lonaca, pladnjeva, tanjura, zdjela i šalica te životinjske kosti. Dio keramike ukrašen je plastičnim trakama i ukrasima nastalim utiskivanjem prstiju.
Najljepši pronađeni primjerak iz ovoga razdoblja predstavlja jantarni privjesak. Upravo njegov pronalazak ukazuje na mobilnost, komunikaciju i kontakte brončanodobnoga čovjeka s udaljenim područjima poput Baltika s kojega predmet potječe. Isto tako, ukazuje i na značaj pojedinca unutar zajednice čiji se poseban status iskazivao upravo takvim skupocjenim privjeskom.

Izvor: www.h-r-z.hr